<	lipanj, 2010
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Lipanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovdje ćeš pronaći razne,po meni korisne i zanimljive tekstove.
Ako te nešto zanima slobodno pitaj.
Prvo su navedeni linkovi.

Linkovi:
Udruga Noina Arka
United dog
Stop killing dogs-peticija



Ankete:

Imas li kucnog ljubimca?

DaNe

pollcode.com free polls

Tebi najdraza zivotinja je?

PasMackaPapigaMajmunVjevericaKornjacaMisHrcakSlonLabudTigarMedvjedDupinNeka druga

pollcode.com free polls

Tvoje misljenje o vegetarijancima i veganima:

Ma neki totalni ludi ljudiLijepo od njihNikad to ne bih bilaNarusavaju svoje zdravljeDobar primjer drugimaGlupo Oke mi je to ;)

pollcode.com free polls

Slikice će biti u oba boxa!









Životinje su jedno od carstava u domeni eukariota. Životinje su višestanični organizmi. Životinje nemaju staničnu stijenku, po čemu se razlikuju od biljaka, algi i gljiva. Životinjsko carstvo se dijeli na različite podskupine, pa unutar toga dalje u porodice i dalje. Prirodna znanost koja se bavi životinjama naziva se zoologija. Danas postoji preko milijun vrsta životinja.

Životinje su živa bića koja svoju energiju ne dobivaju fotosintezom, nego se hrane drugim životinjskim ili biljnim organizmima, a za disanje trebaju kisik. Izdišu ugljikov dioksid koji je potreban biljkama da bi proizvele kisik. Većina životinja je pokretna i ima osjetila. Kao i čovjek, mogu biti muškog ili ženskog spola. Sve životinje se kreću. Kreću se da bi mogle naći hranjive tvari, jedinku suprotnog spoala za razmnožavanje i da bi mogle pobjeći od neprijatelja.

Životni vijek kod životinja varira.

Naziv divlje životinje koristi se u pravilu za životinja koje žive u svom prirodnom staništu, podalje od čovjeka. To ih razlikuje od pripitomljenih, tako zvanih domesticiranih životinja. U ovu skupinu spada i divljač, životinje koje čovjek lovi, a što je uređeno Zakonom o lovu. U svakodnevnom govoru, pojedine vrste divljih životinja nazivaju se prema srodnim vrstama koje su domesticirane. Tako se sive guske (Anser anser) nazivaju "divljim guskama", a Anas platyrynchos se naziva "divljom patkom", iako to nije jedina vrsta koju bi se moglo ubrojati u ovu skupinu. Danas bi se divljim konjima mogli nazvati još samo Pševalskijevi konji, no naziv se u širem smislu koristi i za mustange, iako su ustvari potomci domesticiranih konja koji su se kasnije odvojili od čovjeka i vratili se životu u prirodi.

Gotovo svuda na svijetu postoje divlje životinje, no najmanje divljih životinja još živi u divljini koju nije čovjek na neki način preoblikovao. Svaka životinjska vrsta ima određene potrebe u odnosu na okoliš (hrana, mogućnost razmnožavanja, skrivanje od neprijatelja i slično), koje su u dovoljnoj mjeri zadovoljene i u područjima koje je čovjek prilagodio svojim potrebama. Neke su životinje čak razvile naviku korištenja prednosti blizine čovjeka (bijela roda, neke vrste miševa).

S druge strane, ljudske aktivnosti (poljoprivreda, gradnja naselja) razorile su, ili u najmanju ruku osjetno smanjile površine na kojima inače žive divlje životinje. Broj divljih životinja koje zbog svojih posebnih potreba ne mogu promijeniti stanište i dalje će se smanjivati.

Zimski san

Ponašanje "zimskih spavača" za vrijeme zime

"Zimski spavači" u jesen traže mjesta na kojima će biti zaštićeni od velike hladnoće: traže šuplja stabla, rupe u zemlji i slično, i oblažu ih sijenom, slamom, lišćem dlakom, vunom i drugim sličnim materijalom. U tako opremljenom skloništu često više jedinki životinja sklupčanih tijela i zatvorenih očiju provodi zimu u stanju štednje energije, tzv. "ukočenosti". Pri tome se njihova tjelesna temperatura snižava sve do niskih 9°C pa do 1°C. Sve tjelesne funkcije su u tom stanju značajno usporene i smanjene. Disanje je slabo, otkucaji srca su usporeni, a osjetljivost na vanjske podražaje vrlo mala. Primjerice, svisci za vrijeme zimskog sna snižavaju svoju tjelesnu temperaturu sa 39°C na 7°C. Broj otkucaja srca snižava se sa 100 u budnom, na samo 2 do 3 u minuti u ovom stanju. Razmaci od jednog do drugog udisaja mogu biti i čitav sat. Otpadni proizvodi crijevnog kanala i jetre skupljaju se za vrijeme zimskog sna u donjem dijelu crijeva i prazne se odmah nakon buđenja. Za vrijeme sna ne jedu, najviše koji put u nekoj pauzi sna. Umjesto toga, troše svoje masne rezerve. Posebno smeđe masno tkivo, koje se nakuplja na ramenima i u području leđa, služi kao dodatni izvor energije, a naročito kad se pri povećanoj vanjskoj temperaturi životinje počnu buditi, što traje više sati. U kasnoj fazi buđenja tijelo se dovodi ponovo na normalnu temperaturu snažnim drhtanjem mišića. Kako se tijelo zagrijava, tako diše sve brže.



Pokolj dupina

Od listopada do travnja, japanski ribari kreću u godišnju hajku na dupine. Tehnika lova je takva da petnaestak brodova razvuče mrežu i tjera dupine prema plićaku. U plićoj vodi ih tada zarobe zatvorivši krug ili ih potjeraju do same obale. Zatvoreni u malom prostoru ili stjerani u plićak, dupini mahnito pokušavaju plivati u krug, koliko im to prostor dopušta. Ribari ih kukama i harpunima probadaju i izvlače na palubu. Dupine tada odvoze na preradu za hranu i gnojivo. Svake godine japanski ribari na ovaj način pokolju 20.000 dupina.

Evo što kažu Ric i Helene O'Barry koji su u ime organizacija One Voice i Earth Island Institute dvije godine dokumentirali pokolj dupina:

'... Pokolj dupina počeo je u zoru kao i obično. Ribarima je trebalo oko četiri sata da ih sve pobiju i odvezu tijela u klaonicu. Srce nam se slamalo gledajući toliko boli i patnje. Neki su dupini proveli četiri sata slušajući krikove svojih supatnika i plivajući u krvi prije nego što su i sami bili ubijeni.

'...Prugasti dupini zarobljeni jučer proveli su cijelu noć u malom ograđenom prostoru, plivajući u krug i hiperventilirajući. U zoru, došli su ribari sa svojim kukama, noževima i dugim kopljima. Zatežući mrežu prema stjenovitoj obali male uvale, natjerali su dupine u plićak. Neki od ribara počeli su ih nasumično ubadati oštrim kukama. U mnogo slučajeva, dupina je trebalo ubosti više puta prije no što se kuka zabila dovoljno duboko da ga ribari mogu izvući na brod. U tom trenutku dupin je još živ. Ostali su ribari bacali koplja na dupine. Izgledalo je da se neki čak i zabavljaju, kao da sudjeluju u nekakvom sportskom događaju.

'Dupini su se teško mučili. Neki su krvarili do smrti nakon probadanja. Trebalo im je dugo vremena da umru. Neki su bili živi izrezani kada ih je pogodio propeler ribarskog broda.'

'Lovci na dupine naprosto lažu kada kažu da humano ubijaju dupine. Nije čudo da unatrag par godina ne dopuštaju nikom da vidi i dokumentira što rade. Svi ti dupini propatili su strašno, dugotrajno umiranje.'

Redovni se godišnji pokolj dupina naziva tradicijom, po kojoj tisuće turista dolaze na Dan dupina gledati ribarske brodice izribanih paluba i skrivenih noževa, ukrašene šarenim zastavicama na bambusovim štapovima te kupiti lijepo spakirane komade dupinovog mesa. U nasumično odabranim paketima dupinovog mesa kupljenim u trgovinama, analizom je utvrđena razina žive od 5,40 ppm – preko 14 puta veća od dopuštene koja iznosi 0,4 ppm. Za sada su se jedino novine Tokyo Times usudile objaviti te podatke, na osnovu kojih je nekoliko trgovina povuklo dupinovo meso iz prodaje. Učinio je to i Okuwa Supermarket, jedan od najvećih trgovačkih lanaca, da bi nakon tjedan dana, kada se buka oko članka stišala, vratio meso na police. Pohlepa i svirepost na jednu stranu, a samilost i zdravlje na drugu.

Prosvjedima i peticijama diljem svijeta želi se zaustaviti pokolj dupina u Japanu.

estiranje hrane

Industrija ne testira samo lijekove, boje, kemijske i kozmetičke preparate na psima i mačkama, već i hranu za kućne životinje. Sunday Express razotkriva laboratorijske testove koji se provode za IAMS (koji je u vlasništvu konzumerističkog diva Procter & Gamble i nastupa pod zaštitnim znakom Eukanuba) na psima i mačkama, od kojih su neki bili omamljeni i ubijeni. Nitko ne zna da li se eksperimenti koji su bili provođeni od 1991. do 2000. provode i danas. Sunday Express izvještava o tome kako je kod 24 pasa odstranjen desni bubreg, a lijevi djelomično oštećen kako bi se proučavalo kako bjelančevine reagiraju kod pasa koji imaju oštećenje bubrega. Osam pasa bilo je ubijeno kako bi se analiziralo tkivo njihovih bubrega. Bolesni psi nisu bili liječeni jer bi liječenje ugrozilo rezultate istraživanja. Dvadeset i četiri mlade i trudne ženke pretrpjele su ozbiljna oštećenja bubrega: njihovi abdomeni bili su razrezani, jedan bubreg bio im je odstranjen, a 75% drugog bubrega oštećeno. Njihova opskrba neophodnom krvlju bila je smanjena, ostavljajući životinju sa samo jednom osminom normalne bubrežne funkcije. Dehidriranim psima davana je samo tekućina, bez ikakvog drugog tretmana.

Tijekom ovog eksperimenta, četiri psa morala su biti uspavana zbog uremije (prekomjerne količine toksina u krvotoku, koja se očituje mučninom, povraćanjem i dehidracijom). Još deset pasa bilo je ubijeno sedam mjeseci kasnije kako bi se moglo analizirati koliki je dio bubrega ostao neoštećen. Ovo je vjerojatno razlog zašto IAMS-ova hrana za kućne životinje ima na etiketi natpis 'ova hrana garantira zdravlje urinarnog trakta'.

Drugi eksperimenti ticali su se poticanja pretilosti kod steriliziranih ženskih mačaka koje su potom izgladnjivane. Vivisekcija je također dala svoj doprinos razvoju hrane za kućne životinje. Učinci uzimanja vlaknaste hrane analizirani su tako da bi se mačkama izvadio želudac; alergije su namjerno izazivane kod mladunčadi, a veza između hrane i oštećenja kože može se proučavati jedino namjernim izazivanjem potonjeg.

IAMS-Eukanuba odgovorili su na pritužbe sa svih strana svijeta preko jedne od najvažnijih agencija za odnose s javnošću na svijetu (Fleissman-Hillard Inc.)

IAMS je branio svoje eksperimente i izjavio da neće više provoditi one koji podrazumijevaju eutanaziju pasa i mačaka, iako su priznali postojanje takvih pokusa do ožujka 2001. Kompanija iz San Marina ostaje namjerno nejasna po slijedećim pitanjima:

* oni ne garantiraju da se eksperimenti koji uzrokuju bol, omamljivalje ili strah u životinja neće provoditi
* oni ne mogu garantirati da su eksperimenti provođeni na zdravim životinjama čije su bolesti uzrokovane u laboratoriju
* oni se ne izjašnjavaju jasno da li provode eksperimente koji uključuju eutanaziju na drugim životinjskim vrstama

Neki eksperimenti su opisani na web-stranici www.uncaged.co.uk/iams.htm

Daljnje informacije dostupne su u IAMS-u (Wonderfood Spa - Via 28 Iuglio 218 - 47031, Republika San Marino)

(Preuzeto iz knjige Fido non si fida. Come difendersi da scatoletta pazza, autori S. Apuzzo - E. Meyer. Knjiga se može nabaviti preko fondacije Franca Melchiori Fasan-ONLUS)

Hej!

Ovo je blog o životinjama i njihovoj zaštiti.Možeš pronaći linkove nekih udruga i slično!
Hvala na posjeti. ;)

Virtualni kućni ljubimci:

Psić



Ptičica



Mačka



U znanosti je zastupljeno mišljenje da su se prve životinje pojavile u pretkambriju, prije oko 700 milijuna godina, dok neki znanstvenici smatraju da se nastanak prve životinjske stanice dogodio prije oko milijardu godina. Velike morfološke razlike između današnjih grupa su se pojavile još u kambriju, ili u ediakariju. Tada su vjerojatno bile prisutne sljedeće skupine životinja: spužve,žarnjaci, mekušci, člankoviti crvi (anelide) i člankonošci.

Životinje se najčešće poistovjećuju sa višestaničnim organizmima. Tradicionalno, u životinje se ubraja i cijela jedna grupa jednostaničnih organizama, protozoa. To se međutim više ne može biološki opravdati. Najbliži srodnici pravih višestaničnih organizama su Choanoflagellata, i u sistematici ih se ubraja u životinje.[nedostaje izvor]

Životinje, za razliku od biljaka, ne mogu proizvoditi same hranu. One ju pronalaze kretanjem u prirodi na različite načine. Nastanjuju određene prostore (staništa) koji im osiguravaju potrebne životne uvjete, a one se tom prostoru prilagođavaju. Postoji nekoliko vrsta staništa, a to su: travnjaci, more i šume i dr. Ona se razlikuju, primjerice temperaturom zraka i količini svjetlosti, i ako se životinja ne može prilagoditi svom novom staništu, ona će uginuti. Mladunci kod životinja nastaju iz jaja ili se rađaju živi mladi. Po načinu prehrane životinje mogu biti biljojedi, svejedi i mesojedi.

Biljke i životinje, unatoč nekim razlikama, međusobno su povezane.

Samim svojim prisustvom divlje životinje obogaćuju čovjekov okoliš (na primjer, ptice pjevice svojom pjesmom).

Usprkos tome, odnos čovjeka prema divljim životinjama često je problematičan:

* Neke divlje životinje uzrokuju stete, najčešće vezane za pridobivanje i skladištenje hrane (štakori, miševi, crvena lisica, jastreb, razni kukci). Zbog toga, mnoge od njih čovjek ne samo da ne podnosi u svojoj blizini, nego ih i ubija.
* Veliki grabežljivci često su opasnost za ljude i njihove domaće životinje.
* Neke životinje prenose bolesti (trakavica, bjesnoća, malarija).
* Poljoprivredno i šumarsko korištenje površina obilježavaju danas monokulture koje svojom "očišćenošću" od drugih eventualno konkurentskih ili štetnih kultura, pruža potrebne komponente za život samo izrazito malom broju vrsta. Za mnoge životinjske vrste potrebna je raznovrsno strukturirana pokrajina.
* U suvremenoj poljoprivredi koriste se kemijska pomoćna sredstva (gnojiva, pesticidi, herbicidi) koji se kroz prehrambeni lanac nakupljaju u divljim životinjama sa štetnim posljedicama. Na to se nadovezuje različit otrovni industrijski otpad i otpad iz postrojenja za uništavanje smeća i pročičćavanje otpadnih voda.
* Životni prostor mnogih divljih životinja ljudi u slobodno vrijeme koriste za razne aktivnosti. Životinje osjetljive na ometanje povlače se s tih područja.
* Mnoge životinje stradavaju na cestama i dalekovodima koji se protežu kroz njihov životni prostor.
* Kultivirani prostori mijenjaju se toliko brzo, da se divlje životinje ne uspijevaju tome prilagoditi.
* Divlje životinje tradicionalno su ljudima izvor hrane i sirovina (lov, ribolov).
* Čovjek u cirkusima iskorištava divlje životinje za vlastitu zabavu.
* Zoološki vrtovi su s jedne strane zatvori za životinje, ali s druge pomažu nekim krajnje ugroženim vrstama da opstanu.


Trajanje zimskog sna

Trajanje zimskog sna je kod pojedinih vrsta životinja različito. Dok jež spava 3-4 mjeseca, neki puhovi spavaju čak 6-7 mjeseci. Međutim, to nije neprekidni višemjesečni san bez pauze. San protiče uglavnom u odsjecima, prekidan kratkotrajnim budnim razdobljima. Ali, životinje se ne smiju prečesto buditi. Svako budno razdoblje troši rezerve energije tako da se, ako potroši preveliku kolicinu tih zaliha, može dogoditi da ih više nema dovoljno za pravo buđenje u proljeće.

Socijalni zimski san

Neke socijalne životinje koje spavaju zimski san (npr. svizac) i to razdoblje provode u većim grupama. I do 20 životinja, u grupama roditelja i njihovog podmlatka, spavaju tijesno priljubljeni jedni uz druge kad zimske temperature padnu vrlo nisko. To povećava izglede za preživljavanje upravo najmlađih životinja koje nisu uspjele prikupiti dovoljnu količinu masnog tkiva.
Mogući pokretači zimskog sna.

Pokretačem dugotrajnog razdoblja mirovanja tradicionalno su se smatrali vanjski utjecaji, kao pad temperature, ili smanjena količina hrane u jesen. Međutim, prema mišljenju stručnjaka, pored skraćenog trajanja dnevnog svjetla, važnu ulogu igra promjena sastava hormona u tijelu životinja odnosno njihov unutrašnji sat koji je podređen ritmu godišnjih doba, i pokreće zimski san. Razmatran je čak i narkotizirajući utjecaj povećane koncentracije ugljičnog dioksida u životinjskim brlozima.

16.08.07. Welcome to Croatia - the Dolphin Friendly Country

Prijatelji životinja nastavljaju kampanju za zakonsku zabranu zatočavanja dupina

Obraćajući se turistima koji posjećuju Hrvatsku, udruga Prijatelji životinja želi potaknuti Upravu za zaštitu prirode pri Ministarstvu kulture da što prije donese zakonsku zabranu zatočavanja dupina kako bi Hrvatska, uz već postojeći rezervat dupina kod Malog Lošinja, postala zemlja prijatelja dupina.

Prijatelji životinja postavili su jumbo plakate Welcome to Croatia – the Dolphin Friendly Country kod Rijeke i Splita, koji će plijeniti pozornost rijeka turista koje se slijevaju u Hrvatsku. Plakati će biti postavljeni i u Zagrebu i Dubrovniku. Osim toga tiskana je i atraktivna razglednica koja se dijeli na informativnim štandovima Udruge i u turističkim centrima jadranskih gradova, kako bi bila dostupna domaćim i inozemnim turistima.

Rečenica na poleđini razglednice glasi: The Nature Protection Directorate of the Ministry of Culture is planning to ban the capture and captivity of dolphins. By passing this new act, and with the dolphin reserve at Mali Losinj, Croatia would define its position as a 'Dolphin Friendly Country'.

S obzirom da je upravo ova godina od strane UN-a proglašena godinom dupina i prisjetivši se na nedavni neuspjeli pokušaj izgradnje dupinarija kod Vodnjana, Prijatelji životinja nadaju se što skorijoj zakonskoj zabrani zatočavanja dupina i ostalih morskih sisavaca iz reda Cetacea na području Republike Hrvatske, a o čemu se Uprava za zaštitu prirode pozitivno očitovala još krajem mjeseca travnja.

Hrvatska je ove godine domaćin međunarodnog sastanka ACCOBAMS-a, koji će se održati u listopadu u Dubrovniku. Bilo bi vrlo pozitivno da, uz predstavljanje rezervata kod Malog Lošinja, Hrvatska na sastanku u Dubrovniku istupi i sa zakonskom zabranom zatočavanja dupina i titulom zemlje prijatelja dupina. To ne samo da bi povećalo njezin ugled već bi bilo i svijetli primjer brige o morskim sisavcima drugim zemljama.

Sedef i biseri

Nedavno sam svojoj supruzi kupio novi sat. Odabrao sam model sa srebrnom narukvicom i tako izbjegao kožni remen. No, kada sam došao kući, primijetio sam da osjenčana strana odaje ljubičasti sjaj. Nazvao sam trgovinu i saznao da se radi o sedefu. Vratio sam se i zamijenio sat za jednako atraktivan model bez sedefa. Taj događaj potaknuo me, iako sam bio svjestan da proizvodnja bisera i sedefa uključuje iskorištavanje životinja, da više saznam o toj temi.

Sedef je lako prepoznatljiva glatka tvar duginih boja koja tvori unutarnji sloj školjke određenih vrsta mekušaca i prekriva vanjski sloj bisera. Sastoji se od kalcijevog karbonata, kojeg izlučuju neki morski i slatkovodni mekušci, uglavnom kamenice i slatkovodne dagnje. Sedef se često sakuplja kao nusproizvod industrije morskih plodova. Primjerice, školjke petrovo uho ubijaju se zbog sedefa i mesa. Vanjski slojevi školjaka se odstranjuju da bi se došlo do svjetlucavog sedefa.

Kako se biseri prirodno formiraju u samo jednoj od nekoliko tisuća školjaka, a njihovo stvaranje može trajati i do tri godine, industrija bisera ih uzgaja usađivanjem stranog tijela u školjku. Stvaranje bisera je ubrzano tako da se školjke kirurški otvaraju, stavlja se strano tijelo kao sredstvo za razdraživanje u te životinje i potom se zatvaraju u podvodne kaveze na nekoliko mjeseci, iz kojih ih periodično podižu kako bi ih oprali mlazom vode. Slatkovodni biseri uzgajaju se umetanjem pokrovnog tkiva drugih školjkaša, a za morske bisere – uz tkivo drugih školjkaša – umeću se i kuglice, pa nema sumnje da ta stvorenja pate.

U svojoj knjizi Speciesism, Joan Dunayer piše: 'Poput svih kralježnjaka, gotovo svi bilateralno simetrični beskralježnjaci posjeduju mozak, opisan kao primarni živčani centar u glavi. Među ostalima, ovi beskralježnjaci uključuju plošnjake, gliste, insekte, mekušce, paukove i rakove. Proces umjetnog uzgajanja je, prema Vegetarian & Vegan Foundation, opisan kao iver umetnut pod kožu. Kada se biseri na kraju sakupe, stvorenje bude ili ponovno izvrgnuto novom stranom tijelu kako bi se proizveo novi biser ili, ako više nije od koristi, odbačeno.

Lee Hall, direktor organizacije Friends of Animals kaže: 'S obzirom da je dobro poznato kako su biseri rezultat iritacije školjaka, imamo dobar argument protiv njihovog korištenja. Manipulacija tim bićima dio je akvakulture, manipulacije morskih zajednica, što je običaj kojeg bi se ljudi mogli i trebali odreći. Unatoč tome, ako uđemo u bilo koju draguljarnicu, vrlo vjerojatno ćemo naći pregršt proizvoda koje sadrže bisere ili sedef, uključujući perle, prstenje, narukvice, ogrlice i satove. Sedef se također može naći na drugim mjestima, poput dijelova glazbenih instrumenata, ukrasa i namještaja. Glavni proizvođači bisera, Japan, Australija, Kina, Filipini, Indonezija i Tajland i dalje zarađuju od trgovine i svjetskog uzgoja bisera. Prema industrijskom izvješću (Izvještaj Odbora za oživljavanje industrije bisera u Emiratima, studeni 2007.) očekuje se da će do 2010. g. industrija proizvodnje bisera vrijediti tri milijarde dolara.

Čini se da ljudi imaju čudnu naviku asociranja proizvoda koji uključuju eksploataciju i okrutnost poput krzna, vune, svile i, u ovom slučaju, bisera i sedefa, sa stilom i luksuzom. Kao što je često slučaj, dostupni su brojni elegantni i raskošni predmeti koji ne uključuju okrutnost. Zašto ih veći broj ljudi ne koristi? Zašto u 21. stoljeću većina ljudi i dalje inzistira da životinje pate poradi njihovih interesa, kada je to potpuno nepotrebno?

Vrijeme je da prestanemo sudjelovati u nanošenju patnje, da našu savjest počne iritirati iskorištavanje životinja u jednakoj mjeri kao što umetnuto strano tijelo iritira školjke.

Roger Merenyi